index  |  next>>

I. Uvod

Sukob u Bosni i Hercegovini¹, koji je trajao od 1992. do 1995. godine, bio je okarakteriziran teškim povredama ljudskih prava kao što su masovna ubistva, silovanja, rasprostranjeno uništavanje i raseljavanje stanovništva. Te povrede, među njima i genocid počinjen nad 7.000 do 8.000 muškaraca i dječaka muslimanske vjeroispovijesti u Srebrenici, privukle su pažnju međunarodne zajednice zbog svoje brutalnosti i obima. Nakon toga, želja da se počinitelji tih i drugih povreda ljudskih prava počinjenih u toku ratova na Balkanu izvedu pred lice pravde rezultirala je odlukom Vijeća sigurnosti UN-a da se formira Međunarodni krivični tribunal za prostor bivše Jugoslavije u Hagu (ICTY - haški tribunal).²

Haški tribunal je do sada postigao rezultate u suđenju optuženima za okrutna djela počinjena na prostoru bivše Jugoslavije³, uključujući i prostor Bosne. Međutim, do kraja mandata pred tribunalom će se suditi samo ograničenom broju počinitelja ratnih zločina najvišeg ranga.⁴ Pravična i djelotvorna suđenja preostalih počinitelja pred domaćim sudovima su potrebna da bi se nastavilo s borbom protiv nekažnjavanja počinitelja na prostoru bivše Jugoslavije i da bi se izgradilo poštivanje vladavine prava.

U Bosni, međutim, krupni nedostaci u domaćem pravosudnom sistemu u toku i odmah nakon sukoba uveliko su ograničili domaća nastojanja u borbi protiv rasprostranjene prakse nekažnjavanja ratnih zločina. Odjel za ratne zločine je formiran u nastojanju da se riješe ti nedostaci i da se omogući djelotvorno krivično gonjenje za ratne zločine u Bosni.⁵ Zajedničkom inicijativom haškog tribunala i Ureda visokog predstavnika⁶ postignuto je da se pred Odjelom sudi ograničenom broju počinitelja srednjeg i nižeg ranga u predmetima koje Odjelu ustupi haški tribunal. Stoga je to važna komponenta strategije zatvaranja tribunala. Odjel je također nadležan i za suđenja u predmetima u kojima su optužnice podignute od strane domaćih tužilaštava; upravo će ti predmeti činiti najveći broj predmeta pred Odjelom za ratne zločine. Odjel za ratne zločine, skupa sa Odjelom za organizirani kriminal te opći kriminal, djeluje unutar Krivičnog odjeljenja Suda BiH.

Prema konceptu koji leži u osnovi formiranja Odjela, odgovornost za teške povrede ljudskih prava koje su se dogodile u toku sukoba na kraju ostaje na strani građana Bosne.⁷ Stoga, iako u njemu trenutno radi i domaće i strano osoblje, Odjel je, u suštini, domaća institucija koja djeluje prema domaćim zakonima. Postoji dinamična strategija tranzicije prema kojoj se međunarodni angažman treba smanjiti i prestati u kratkom vremenskom periodu. S obzirom da je to domaća institucija, Odjel posjeduje potencijal pomoću kojeg je u stanju ostvariti značajan efekat u jačanju povjerenja javnosti u vladavinu prava dugo nakon što se okonča međunarodno učešće u radu Odjela.

Pažljiva i detaljna analiza rada Odjela je vrlo bitna. Uspjeh Odjela, ili pak njegov neuspjeh kao institucije, će na kraju biti odraz stepena predanosti – i međunarodne zajednice i građana Bosne – prema uspostavi vladavine prava u Bosni. Potencijal Odjela za jačanje kapaciteta kantonalnih i okružnih sudova u Bosni kako bi se pred njima sudilo u preostalim predmetima ratnih zločina koji ne potpadaju pod nadležnost Odjela, ističe značaj ostvarenja mandata Odjela na pravičan i efikasan način.⁸ Osim toga, pouke izvučene iz rada te institucije mogu biti uveliko vredne i korištene kao model koji bi se mogao primijeniti i za rješavanje drugih povreda u nekim drugim situacijama u toj zemlji.

U februaru 2006. godine je Human Rights Watch objavio svoj prvi izvještaj u kojem je ocijenio rad Odjela, pod nazivom «U potrazi za pravdom: Odjel za ratne zločine u Bosni i Hercegovini.»⁹ Kada smo provodili istraživanje za taj izvještaj o radu Odjela, još uvijek je njegov rad bio u početnim fazama provođenja suđenja te smo se stoga fokusirali prije svega na pojašnjenje kompleksnog zakonskog okvira prema kojem Odjel djeluje i dali smo pregled raznih organa koji su povezani s djelotvornim funkcioniranjem Odjela. U izvještaju pod nazivom «U potrazi za pravdom» prepoznati su postignuti rezultati i date su preporuke za poboljšanje njegovog djelovanja.

Ovo je drugi izvještaj u kojem je ocijenjen rad i razvoj Odjela sada kada su sudski procesi u jeku, i data analiza postignutog napretka te problema u vezi sa sljedećim pitanjima: 1) politika i praksa krivičnih gonjenja; 2) prava optuženih na pravično suđenje; 3) zaštita i podrška svjedocima; 4) administrativni razvoj Odjela; 5) informiranje i komunikacija s javnošću; i 6) saradnja sa kantonalnim i okružnim sudovima. U svakom dijelu izvještaja naveli smo postignute rezultate i dali preporuke u vezi s pitanjima po kojima, vjerujemo, Odjel može postići daljnji napredak u radu.

Sve u svemu, naše istraživanje ukazuje na činjenicu da je Odjel za ratne zločine postigao znatan napredak u ostvarenju svog mandata i da ima važnu ulogu u postizanju pravde u postupcima za okrutna djela koja su počinjena tokom rata. Međutim, postoji zabrinutost u pogledu aspekata djelovanja Odjela koji bi se mogli odraziti na širinu njegovog efekta u Bosni. Naprimjer, politika Tužilaštva u pogledu odabira predmeta je ostala problematična. Osim toga, izražavamo zabrinutost i u pogledu čestog održavanja zatvorenih sjednica suda i negativnih implikacija koje ovaj nedostatak transparetnosti može imati na povjerenje javnosti u rad Odjela generalno. Neadekvatno informiranje te komuniciranje s javnošću kako bi joj se objasnio rad suda i predstavio razumnim podriva efekat koji bi Odjel mogao imati na izgradnju vladavine prava. Sveobuhvatna lista preporuka je data na kraju ovog izvještaja.

Izvještaj se temelji prije svega na misiji koju je Human Rights Watch proveo u Sarajevu u septembru i oktobru 2006. godine. U toku misije smo razgovarali sa raznim predstavnicima koji su povezani s radom Odjela, uključujući osobe koje rade u Posebnom odjelu za ratne zločine pri Tužilaštvu BiH, Odsjek krivične odbrane, u Službi za informisanje javnosti, Uredu za podršku svjedocima, kao i sa sudijama, zatim sa predstavnicima Odjela za sudsku upravu, Ureda registrara i Državne agencije za istrage i zaštitu. Također smo pratili i tok suđenjâ pred vijećima Odjela.

Sastali smo se i s nekoliko zvaničnih lica koja rade u organizacijama izvan Odjela, među njima i sa predstavnicima Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) i Ureda visokog predstavnika (OHR). Osim toga, razgovarali smo i sa nekoliko aktera civilnog društva u BiH kako bismo čuli njihova viđenja o radu Odjela. U novembru 2006. godine i u februaru 2007. godine proveli smo veći broj dodatnih intervjua, lično i putem telefona, sa pripadnicima civilnog društva, predstavnicima Odjela za ratne zločine i haškog tribunala i dobili znatan materijal putem elektronske pošte.

Veliki broj osoba s kojima smo razgovarali je želio iskreno razgovarati, pod uvjetom da ne objavimo njihova imena, te stoga koristimo generičke nazive u cijelom izvještaju kako bismo ispoštovali povjerljivost naših izvora.