Kako izvještaj navodi, lokalna korupcija i saucesništvo medunarodnih službenika u Bosni su dozvolili cvijetanje mreže trgovaca ljudima kroz koju su žene vrbuju, prijeti im se, fizicki se zlostavljaju i prodaju se kao roblje.
Izvještaj na 75 stranica pod naslovom "Iznevjerene nade: trgovina ženama i djevojkama u poslijeratnoj Bosni I Hercegovini radi prisilne prostitucije" dokumentuje kako pripadnici lokalne policije u Bosni omogucavaju trgovinu ljudima time što izdaju lažne dokumente, posjecuju bordele gdje dobijaju besplatne seksualne usluge, a ponekad uzimaju i direktno ucešce u trgovini ljudima.
Human Rights Watch je takode došao u posjed dokumenata misije Ujedinjenih Nacija u Bosni i Hercegovini (UNMBIH), koji objelodanjuju slucajeve u kojima su pripadnici medunarodne policije (IPTF) posjecivali nocne klubove kao klijentela zatocenih žena i djevojaka, ili su udešavali da im ove žene budu dovedene u njihova obitavališta, a u jednom slucaju su pokušali uticati na svjedoke da sakriju umiješanost jednog pripadnika IPTF-a.
"Lokalna i medunarodna policija bi morale štititi ove žene umjesto da ucestvuju u kršenjima njihovih prava", izjavila je LaShawn R. Jefferson, izvršni direktor odjeljenja za prava žena pri Human Rights Watch-u. "Žene i djevojke sa kojima se trguje iznevjerene su od svih strana: od lica koja ih vrbuju, policije koja je dužna da ih štiti, i pojedinaca u medunarodnoj zajednici koji su se obavezali da ce provoditi vladavinu zakona".
Privucene obecavajucim poslovima u zemljama Zapadne Evrope, žene i djevojke koje su vecinom porijeklom iz Moldavije, Rumunije i Ukrajine, bivaju uhvacene u klopku otplacivanja duga i prisilne prostitucije. Trogodišnje istraživanje Human Rights Watch-a je pronašlo velik broj prokrijumcarenih osoba u zemlji, prema procjenama oko 2000 žrtava. Mnoge od žena i djevojaka su prodavane po cijenama koje se krecu od 694 US$ do 2,315 US$ (od 769 do 2,564 eura).
Lokalne vlasti cesto propuštaju da provedu istragu i uhapse kriminalce, dok u isto vrijeme krive žrtve zato što nerado svjedoce. U isto vrijeme, medunarodni policajci posjecuju klubove u kojima zatocene žene nastupaju, šaljuci time jasnu poruku žrtvama trgovine da se ne smiju pouzdati da ce im vlasti pomoci da pobjegnu od svojih "vlasnika."
Human Rights Watch je takode pronašao dokaze da su bar tri posmatraca IPTF kupovala žene i njihove pasoše od trgovaca i vlasnika nocnih klubova. Ovi posmatraci nisu bili krivicno gonjeni niti su bili pod istragom u Bosni i Hercegovini nego su samo vraceni u zemlje iz kojih su došli. UNMBIH je priznala u Aprilu 2002 da je 18 oficira IPTF-a bilo vraceno zbog "seksualno nedolicnog ponašanja" od kada je misija prisutna u BiH.
"Pojedini pripadnici medunarodne policije su kupovali ljudska bica i izvukli su se samo sa lakšim kaznama", rekla je Jefferson. "Vracanje nije adekvatna posljedica za djela koja su oni pocinili."
Human Rights Watch je pozvao vlasti Bosne i Hercegovine da obezbijede program zaštite svjedoka i potrebne usluge žrtvama trgovine, da uhapse i krivicno gone pocinioce, te da strogo kažnjavaju sve upletene u korupciju.
Human Rights Watch je takode zatražio od Evropske Unije da borbu protiv trgovine ljudima stavi medju prioritete prilikom preuzimanja misije u Bosni i Hercegovini u januaru 2003 godine.
Da biste procitali izvještaj, "Iznevjerene nade: trgovina ženama i djevojkama radi prisilne prostitucije u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini," molimo vas da potražite adresu:
http://docs.hrw.org/embargo/bosnia1102/, i ukucate korisnicko ime "hrwreports" te pristupni kod "pub2k2."
Za dodatne informacije u vezi pitanja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, molimo vas da pogledate vebsajt Human Rights Watch-a:
http://www.hrw.org/europe/b-h.php.
Izvodi iz svjedocenja:
Istraživaci Human Rights Watch-a su intervjuisali žene za vrijeme racije bordela u martu 1999. godine. Jedna žena dvadesetih godina, A.A. iz Ukrajine, je rekla Human Rights Watch-u:
Kada sam došla da radim ovdje, oni su nas prevarili putem. Rekli su nam da cemo plesati. Sredili su mi tromjesecnu vizu. Imale smo vizu i sve je bilo u redu u prvom mjestu. Ali kada smo željele da odemo, gazda nas je prodao. Rekli su mi da cu biti plesacica a onda sam morala biti prostitutka. Ovdje sam vec tri mjeseca...U prvom mjestu, gazda...nije nam rekao da nas je prodao. Samo nas je smjestio u auto. Onda smo došli ovdje i novi gazda nam je rekao da smo prodane i da moramo otplatiti naš dug. Rekao nam je da ce nas prodati drugom covjeku. Rekao je da cemo morati raditi do osmog marta. I poslije tog datuma smo još uvijek morale raditi. [Gazda] iz prvog mjesta nas je prodao za 1,500 njemackih maraka [769 eura/694 dolara].
Dvadesetdvogodišnja Ukrajinka B.B. se javila na jedan oglas za posao u inostranstvu. Ona je istraživacima izjavila slijedece:
Moj otac me traži - vec dva mjeseca ne mogu da zovnem kuci. U Bosni se nalazim vec tri mjeseca. Došla sam da radim u baru. Ništa nisam znala kad su me odveli u Srbiju. Prodali su me tamo cetiri puta razlicitim ljudima. [Kriminalci] su me odveli u bar i rekli mi da moram raditi kao prostitutka. Radila sam dva mjeseca u Republici Srpskoj, blizu Doboja...Odbila bih da radim i oni bi me pretukli...Radila sam i nikad mi nisu platili. Kada god bih odbila da radim, oni be me pretukli. Onda nas je [gazda] prodao [nekom drugom] i doveo nas je ovdje. [Prvi gazda] nam nije ništa rekao o planovima da nas proda...[Gazda] je rekao da ce nas ubiti. Uvijek je pokušavao da nas zaplaši. Nemam nimalo novca.
