HUMAN RIGHTS
WATCH publications FrenchSpanishRussianKoreanArabicHebrewspacer
RSSPortugueseGermanChinesePersianMore Languagesspacer
   

<<previous  |  index  |  next>>

II. Historijat uspostave i mandat Odjela za ratne zločine

U skladu sa Daytonskim mirovnim sporazumom država Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske.8 Osim entiteta, postoji i Brčko Distrikt BiH koji je uspostavljen 2000. godine kao administrativna jedinica lokalne samouprave pod državnim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Entiteti i Brčko Distrikt su zasebno organizirani. Federacija Bosne i Hercegovine se sastoji od kantona. U svakom kantonu postoje općinski i kantonalni sudovi koji su nadležni za vođenje postupaka, prvi za lakša a drugi za teža krivična djela. U Republici Srpskoj postoje osnovni sudovi koji su nadležni za vođenje postupaka za lakša krivična djela, dok se pred okružnim sudovima vode postupci za teža djela. U Brčko Distriktu Osnovni sud je nadležan za suđenje u težim predmetima.

Ispravno funkcioniranje pravosudnog sistema u Bosni i Hercegovini u toku i odmah nakon rata bilo je nemogućeno iz više razloga. Odljev sposobnih stručnjaka u pravnoj profesiji i pravosuđu diljem Bosne i Hercegovine, skupa sa fizičkom destrukcijom i nedostatkom potrebne opreme, kao i objekata, stajali su na putu sudovima da djelotvorno provode pravdu.9 Takvu situaciju su pratili i kompleksnost zakonskog okvira te neadekvatni procesni zakoni.10 Među druge prepreke ubraja se pristrasnost sudija i tužitelja, slaba priprema predmeta od strane tužitelja te nedjelotvorni mehanizmi zaštite svjedoka.11 Zbog tih ozbiljnih nedostataka pravosudni sistem je imao ograničen efekat na uspješnu borbu protiv prakse nekažnjavanja počinitelja ratnih zločina širom Bosne i Hercegovine.

U takvom kontekstu je početkom 2005. godine uspostavljen Odjel za ratne zločine. Formiranje Odjela za ratne zločine se smatralo neophodnim za djelotvorno krivično gonjenje počinitelja ratnih zločina u Bosni i Hercegovini.12 Uspostavljanje Odjela za ratne zločine bilo je dio unapređivanja pravosudnog sistema u zemlji koje je pokrenuo Visoki predstavnik.13 To unapređivanje je obuhvatalo brojne reforme krivičnog zakondavstva u BiH, te donošenje Krivičnog zakona i Zakona o krivičnom postupku na nivou BiH. Prema bosanskom Krivičnom zakonu, nadležnost za suđenje u predmetima ratnih zločina data je Državnom sudu BiH.14Odjel za ratne zločine, u sastavu Državnog suda BiH, ima vrhovnu nadležnost za suđenje u predmetima najtežih ratnih zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini, dok se će pred kantonalnim i okružnim sudovima voditi drugi predmeti ratnih zločina.

Nadležnost nad Odjelom za ratne zločine sastoji se od nekoliko komponenti. Prvo, Odjel za ratne zločine će suditi u predmetima ratnih zločina u kojima su počinitelji na nižem i srednjem nivou, a koje Međunarodni tribunal ustupi Odjelu u skladu sa Pravilom 11 bis iz Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog tribunala.15 Stoga Odjel za ratne zločine predstavlja bitnu komponentu strategije završetka rada Međunarodnog tribunala.16 Osim predmeta koje Međunarodni tribunal ustupi Odjelu za ratne zločine u skladu sa Pravilom 11 bis, Odjel je također nadležan i za suđenje u predmetima koje dobije od haškog Tužilaštva u kojima istraga još nije završena. To podrazumijeva pregled oko dvadeset osam predmeta.17

Kao znak napretka koji je Odjel za ratne zločine postigao u fazi svog formiranja, žalbeno vijeće Međunarodnog tribunala je ustupilo prvi predmet Odjelu 1. septembra 2005. godine. Pri tome je vijeće potvrdilo da je Odjel za ratne zločine u potpunosti u stanju obezbijediti pravično suđenje optuženom Radovanu Stankoviću.18 U skladu sa tom odlukom Stanković je fizički prebačen u Bosnu i Hercegovinu 29. septembra 2005. godine kako bi mu se pred Odjelom za ratne zločine sudilo za zločine protiv čovječnosti, uključujući i porobljavanje i silovanje. Od tada je Međunarodni tribunal Odjelu ustupio još jedan predmet – Gojko Janković19 -  a očekuje se i ustupanje drugih predmeta Odjelu za ratne zločine.20

Odjel za ratne zločine također je nadležan i za predmete koji se procesuiraju na osnovu «Pravila puta». Procedura «Pravila puta» je prvo uspostavljena kao reakcija na rasprostranjen strah od samovoljnih hapšenja i zatvaranja odmah nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini. Prema ovoj proceduri, od relevantnih organa u Bosni i Hercegovini je traženo da sve predmete ratnih zločina predloženih za krivično gonjenje u Bosni i Hercegovini dostave Tužilaštvu Haškog tribunala da bi ono utvrdilo da li prema međunarodnim standardima postoji dovoljno dokaza za hapšenje. Ovim procesom pregleda smanjena je mogućnost samovoljnih hapšenja u Bosni i Hercegovini. Međunarodni tribunal je prestao pregledati predmete 1. oktobra 2004. godine, nakon čega je funkciju pregleda preuzeo Poseban odjel za ratne zločine pri Tužilaštvu Državnog suda BiH. 21

Sa predmetima odobrenim za procesuiranje prema «Pravilima puta» postupa se na dva načina. Ako još uvijek optužnica nije potvrđena, predmet se mora dostaviti Posebnom odjelu za ratne zločine.22 Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine zatim donosi odluku o tome da li je predmet «visoko osjetljiv».23 Ako jeste, predmet preuzima Poseban odjel za ratne zločine i u njemu će suditi Odjel za ratne zločine (u suprotnom se predmet vraća nadležnom kantonalnom odnosno okružnom sudu). Međutim, ako je optužnica potvrđena, Poseban odjel za ratne zločine nije uključen24 i predmet ostaje u nadležnosti relevantnog kantonalnog odnosno okružnog suda koji postupak vodi do kraja.25

U Odjelu za ratne zločine i institucijama povezanim sa njim postoji znatno međunarodno prisustvo, koje uključuje međunarodni suce i tužioce, advokate odbrane, stručnjake u programu zaštite i podrške svjedocima, kao i druge zvanične osobe koje rade na pružanju znatne supstantivne i administrativne podrške. Međunarodni stručnjaci su uključeni da bi se osiguralo poštivanje priznatih standarda pravičnog suđenja u radu Odjela za ratne zločine.26 Cilj je da se nadogradi postojeća ekpertiza domaćih stručnjaka koji rade u sektoru pravosuđa da bi se osigurao održiv domaći kapacitet potreban za rješavanje predmeta ratnih zločina nakon što prestane međunarodni angažman27 (tranzicija koju Odjel za ratne zločine namjerava završiti do 2009. godine28).

Odjel za ratne zločine ima sudeće i žalbeno vijeće. Trenutno u Odjelu za ratne zločine postoji pet vijeća sudija.29 U svakom vijeću nalaze se dva međunarodna suca i jedan domaći, koji predsjedava sudskim vijećem.30 Prema strategiji tranzicije rada Odjela za ratne zločine u ruke bosanskih sudija, u periodu od avgusta 2006. do decembra 2007. godine će se konfiguracija sudskih vijeća promijeniti tako da će u njima biti po dva domaća i jedan međunarodni sudija. Do kraja 2009. godine, prema predviđanjima, neće više biti nijednog međunarodnog sudije u Odjelu za ratne zločine.31

Što se tiče fizičkog kapaciteta, predviđa se da će do početka 2006. godine biti šest velikih sudnica u kojima će se voditi suđenja.32 Kada se sve sudnice počnu koristiti, očekuje se da će Državni sud imati kapacitet vođenja oko dvanaest suđenja istovremeno i u Odjelu za ratne zločine i u Odjelu za organizirani kriminal.33 Dodatni broj sudnica je neophodan u svjetlu projiciranog povećanja suđenja u toku 2006. godine.



[8] Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini (poznat i kao Daytonski mirovni sporazum), potpisan 14. decembra 1995. [na internetu] http://www.ohr.int/dpa/default.asp?content_id=379 (konsultiran 19. septembra 2005.).  Daytonskim mirovnim sporazumom završen je rat u Bosni.

[9] Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi – Misija u Bosni i Hercegovini, “War Crimes Trials Before the Domestic Courts of Bosnia and Herzegovina: Progress and Obstacles” (Suđenja u predmetima ratnih zločina pred domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini: napredak i prepreke), mart 2005., str. 4 [u daljnjem tekstu “Izvještaj OSCE-a o suđenjima u predmetima ratnih zločina”].

[10] Ibid.

[11] Human Rights Watch, “Justice at Risk: War Crimes Trials in Croatia, Bosnia and Herzegovina, and Serbia and Montenegro” (Pravda u opasnosti: suđenja u predmetima ratnih zločina u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i Srbiji i Crnoj Gori), A Human Rights Watch Report, vol. 16, br. 7(D), oktobar 2004.

[12] Vidi “Joint Preliminary Conclusions of OHR and ICTY Experts Conference on Scope of BiH War Crimes Prosecutions” (Zajednički preliminarni zaključci sa konferencije eksperata OHR-a i Međunarodnog tribunala o obimu krivičnih gonjenja u predmetima ratnih zločina), 15. januar 2003. [na internetu] http://www.un.org/icty/pressreal/2003/p723-e.htm (konsultiran 15. novembra 2005.). 

[13]Funkcija Visokog predstavnika je uvedena prema Daytonskom mirovnom sporazumu u cilju praćenja implementacije civilnih aspekata Mirovnog sporazuma. Misija Visokog predstavnika odnosi se na rad sa predstavnicima BiH i međunarodne zajednice da bi se osiguralo da Bosna bude mirna, održiva zemlja na putu ka evropskim integracijama. Za dodatne informacije vidi www.ohr.int.

[14]Izvještaj OSCE-a o suđenjima u predmetima ratnih zločina, str. 9.

[15] Član 2. Zakona o ustupanju predmeta od strane Međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i korištenju dokaza pribavljenih od strane Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u postupcima pred Sudom Bosne i Hercegovine, Službeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 61/04 (u daljnjem tekstu “Zakon o ustupanju predmeta”); i Pravilo 11 bis, Pravilnika o postupku i dokazima Međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, IT/32/Rev. 36, 21. juli 2005. godine (u daljnjem tekstu “Pravilnik o postupku i dokazima”). Ovom odredbom iz Pravilnika o postupku i dokazima omogućava se Međunarodnom tribunalu da ustupa predmete domaćim sudovima nakon potvrđivanja optužnice, ali prije početka suđenja.

[16] Strategiju ustupanja predmeta u kojima su optuženi srednjeg i nižeg nivoa nadležnim domaćim sudovima podržalo je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda kao dio strategije završetka mandata Međunarodnog tribunala. Vidi Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, Izjava Predsjednika Vijeća sigurnosti, 23. juli 2002. godine

 [na internetu] http://daccessdds.un.org/doc/UNDOC/GEN/N02/491/47/PDF/N0249147.pdf?OpenElement (konsultiran 15. novembra 2005.). Vidi također Rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1503 (2003), S/Res/1503.

[17] Ured registrara za Odjel I za ratne zločine i Odjel II za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju pri Krivičnom i Apelacionom odjeljenju Suda Bosne i Hercegovine i Posebni odjel za ratne zločine i Posebni odjel za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju pri Tužilaštvu Bosne i Hercegovine i Projekat Ministarstva pravde za zatvore, “Project Implementation Plan Progress Report” (Izvještaj o napretku u realizaciji plana implementacije projekta), oktobar 2005. [na internetu] http://www.registrarbih.gov.ba (konsultiran 7. novemba 2005), str. 50 [u daljnjem tekstu “Izvještaj o napretku”].

[18] Tužilac protiv Radovana Stankovića, Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, predmet.: IT-96-23/2-AR11 bis.1, odluka prema Pravilu 11 bis o ustupanje predmeta, (apelaciono vijeće), 1. septembra 2005., stav 30.

[19] Tužilac protiv Gojka Jankovića, Međunarodni tribunal za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, predmet: IT-96-23/2-AR11bis.2, Odluka prema Pravilu 11 bis o ustupanju predmeta, (apelaciono vijeće), 15. novembar 2005.

[20] Izvještaj o napretku, str. 20-21.

[21] Član 2., Pravilnik o pregledu predmeta ratnih zločina, KTA-RZ 47/04-1, 28. decembar 2004. [u daljnjem tekstu “Pravilnik”].  Vidi također i Rimski sporazum, potpisan 18. februara 1996. [na internetu] http://www.ohr.int/ohr-dept/hr-rol/thedept/war-crime-tr/default.asp?content_id=6093 (konsultiran 16. decembra 2005.). 

[22] Član 6. Pravilnika.

[23] Član 2. Orijentacioni kriteriji za osjetljive predmete odobrene prema Pravilima puta (Aneks Pravilnika o o pregledu predmeta ratnih zločina), A-441/04, 12. oktobar 2004.  Naprimjer, ako je komandant koncentracionog logora optužen za mučenje civila u toku rata, onda bi se taj predmet mogao smatrati “visoko osjetljivim”.  Više detalja o ovoj proceduri pregleda dato je u sljedećem dijelu izvještaja.

[24] Član 6(2) Pravilnika.

[25]Državni sud može preuzeti nadležnost u skladu s članom 449(2) Zakona o krivičnom postupku ako je optužnica potvrđena nakon 1. marta 2003. godine. Vidi tužilac protiv Nede Samaradžia, Sud Bosne i Hercegovine, Odjel I za ratne zločine, predmet broj. X-KRN/05/46, (sudsko vijeće), 31. avgust  2005. (kopija u Human Rights Watchu). 

[26] Izvještaj o napretku, str. 15. Također postoji određeni broj međunarodnih sudija i tužilaca u Odjelu za organizirani kriminal pri Državnom sudu. 

[27] Vidi “Declaration by the PIC [Peace Implementation Council] Steering Board” (Deklaracija Upravnog odbora PIC-a (Vijeća za implementaciju mira)), 12. juni 2003. [na internetu] www.ohr.int (konsultiran 15. novembra 2005.).

[28]Ibid., p. 17.

[29] E-mail  suda Human Rights Watchu, Sarajevo, 1. decembra 2005.

[30] Balkan Investigative Reporting Network, Balkan Insight (Balkanska istraživačka mreža, Uvid u Balkan), “obraćanje Meddžide Kreso, predsjednice Suda Bosne i Hercegovine”, 15. novembar 2005. [na internetu] http://www.birn.eu.com/insight_08_3_eng.php (konsultiran 15. novembra 2005.) [u daljnjem tekstu “Obraćanje Predsjednice Državnog suda”].

[31] Izvještaj o napretku, str. 17-18.

[32] Telefonski intervju Human Rights Watcha sa osobljem Suda, Sarajevo, 1. decembra 2005.

[33] Obraćanje Predsjednice Državnog suda; Izvještaj o napretku, str. 43.


<<previous  |  index  |  next>>February 2006
HRW Logo Contribute to Human Rights Watch

Home | About Us | News Releases | Publications | Info by Country | Global Issues | Campaigns | Community | Store | Film Festival | Search | Site Map | Contact Us | Press Contacts | Privacy Policy

© Copyright 2006, Human Rights Watch    350 Fifth Avenue, 34th Floor    New York, NY 10118-3299    USA