HUMAN RIGHTS
WATCH publications FrenchSpanishRussianKoreanArabicHebrewspacer
RSSPortugueseGermanChinesePersianMore Languagesspacer
   

<<previous  |  index  |  next>>

Naučene lekcije

Iako suđenje Miloševiću nije okončano presudom, ono je bilo suočeno sa velikim brojem novih pitanja te stoga nudi važne lekcije koje bi mogle biti korisne za druge međunarodne sudove pred kojima se sudi ili će se suditi u predmetima sličnog obima. Na osnovu našeg istraživanja ograničenog broja pitanja, Human Rights Watch veruje da su sledeće lekcije vredne pažnje:

  • Optužbe u optužnici ili nalogu za hapšenje treba da se odnose na najteže zločine za koje se veruje da ih je optuženi počinio. Dupliranje optužbi u optužnici treba izbegavati i, kada se radi o optuženom visokog ranga, koji nije bio fizički prisutan na mestima izvršenja zločina, optužba treba da osigura od početka da se adekvatan fokus stavi na dokaze o lancu komandovanja, a ne u disproporcionalnoj meri na svedočenja svedoka sa mesta izvršenja svih zločina.
  • Kada među njima postoji dovoljna veza, Human Rights Watch veruje da jedinstven sudski postupak za seriju zločina koje je prema optužnici počinio optuženi koji je bio visokorangirani zvaničnik, ima nekoliko prednosti. Time se osigurava celovitija slika kompletne uloge optuženog u činjenju zločina. Jedinstvenim suđenjem se također eliminiše opasnost da se optuženom neće suditi za najteže zločine koje je počinio. To je efikasnije jer se jednim postupkom može izbeći potreba za pozivanjem svedoka dva puta.
  • Ekspeditivno krivično gonjenje u kompleksnim i teškim predmetima zahteva adekvatan period pre početka suđenja kako bi se omogućilo kompletno obelodanjivanje materijala odbrani i prevod dokaza optužbe. Dovoljna dužina vremena pre početka suđenja takođe omogućava i optužbi i odbrani da se u potpunosti pripreme za suđenje. Efikasan period pre suđenja bi omogućio sudovima da eliminišu pitanja koja nisu sporna i da dalje sužavaju pitanja koja zahtevaju direktno svedočenje pred većem. Time bi se takođe skratilo vreme između zatvaranja postupka izvođenja dokaza optužbe i početka postupka izvođenja dokaza odbrane. U predmetu za koji postoji veliko interesovanje javnosti, i u kojem postoji pritisak javnosti na početak suđenja pre nego što je predmet spreman za suđenje, sudovi treba da se odupru takvom pritisku i poduzmu korake da objasne javnosti koje su prednosti pravovremenog postupka i koliko je potrebno da postupak ne bude preuranjen.
  • Kako je suđenje Miloševiću počelo osam godina nakon što je Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije počeo sa radom, i s obzirom da je bilo dvanaesto po redu suđenje u vezi sa ratnim zločinima počinjenim od strane hrvatskih i bosanskih Srba, bilo je već izvedeno dosta dokaza koje je sud prihvatio u vezi s onim što se dogodilo u Bosni i u Hrvatskoj. Neće se sva suđenja visokorangiranim optuženima odvijati pod istim okolnostima. Suđenje visokorangiranom političaru može biti prva prilika da se izvedu dokazi o mestima izvršenja svih zločina. U takvim slučajevima tužitelji treba da budu još selektivniji prilikom odabira mesta izvršenja zločina koje će uvrstiti u optužnicu s obzirom da nema već utvrđenih činjenica i ranijih presuda,  niti svedočenja na koja bi se mogli osloniti kao na eventualne dokaze.
  • Po svojoj prirodi suđenja optuženim visokog ranga ne samo da će pokazati ono što se dogodilo na određenim mestima zločina, nego i kriminalnu infrastrukturu koja je omogućila činjenje tako teških zločina. Strategija krivičnog gonjenja mora osigurati da se tome da adekvatan fokus i resursi tokom suđenja, pri čemu je potrebno izbalansirati potrebu za izvođenjem dokaza o mestima izvršenja zločina. To će zahtevati donošenje teških odluka i precizno pripremljen predmet.
  • Suđenja optuženima visokog ranga će biti važna i u smislu dokumentovanja događaja, uloge i odgovornosti raznih aktera, bez obzira na bilo koji zaključak koji se odnosi na krivicu ili nevinost optuženih. Efikasno krivično gonjenje biće značajan faktor za kvalitet takve dokumentacije.
  • Sve češće korišćenje pisanih izjava svedoka predstavlja bitnu promenu koja je uvedena tokom suđenja Miloševiću. Kada se koristi pisana izjava umesto direktnog ispitivanja svedoka, potrebno je da se kopije stave na raspolaganje javnosti na vreme kako bi i javnost mogla da prati svedočenja.
  • Korišćenje striktnih vremenskih ograničenja može biti podsticaj za efikasan postupak izvođenja dokaza i pravično je za odbranu, a istovremeno omogućava napredovanje suđenja.
  • Pravo na zastupanje sopstvene odbrane bez prisutnosti advokata treba da je uslovljeno zahtevom da je optuženi u stanju da ispuni svoju ulogu zastupnika odbrane i da redovno učestvuje na sednicama veća.
  • Kada optuženi sâm zastupa svoju odbranu, dodela zastupnika kao prijatelja suda adekvatan je način na koji se može osigurati zaštita prava optuženog. U pravno i činjenično kompleksnim predmetima, važno je da zastupnici odbrane budu u stanju da vode računa o tehničkim pitanjima koja optuženi koji sâm zastupa svoju odbranu možda nije u stanju da prati, u cilju osiguranja pravičnog suđenja.
  • Svi sudski organi treba da imaju na umu značaj toga da postupak bude smislen za one zajednice koje su najveće žrtve zločina.


<<previous  |  index  |  next>>December 2006
HRW Logo Contribute to Human Rights Watch

Home | About Us | News Releases | Publications | Info by Country | Global Issues | Campaigns | Community | Store | Film Festival | Search | Site Map | Contact Us | Press Contacts | Privacy Policy

© Copyright 2006, Human Rights Watch    350 Fifth Avenue, 34th Floor    New York, NY 10118-3299    USA