-
Hrvatska policija redovito i često nasilno vraća izbjeglice, azilante i migrante u Bosnu i Hercegovinu ne procjenjujući njihove zahtjeve za azilom ili potrebe za zaštitom.
-
Protjerivanja su već dugo standardna operativna procedura hrvatske granične policije, a vlada vara institucije EU odvraćanjem pozornosti i praznim obećanjima.
-
Hrvatska treba odmah prekinuti kolektivna protjerivanja. Europska komisija trebala bi zahtijevati jasne i provjerene informacije o poduzetim koracima istrage prekršaja.
(Bruxelles) – Hrvatska policija redovito i često nasilno vraća izbjeglice, azilante i migrante u Bosnu i Hercegovinu ne procjenjujući njihove zahtjeve za azilom ili potrebe za zaštitom, stoji u izvješću Human Rights Watcha objavljenom danas.
Izvješće sastavljeno od 94 stranica, “‘Kao da smo samo životinje’: Protjerivanja osoba koje traže zaštitu u Hrvatskoj natrag u Bosnu i Hercegovinu,” otkriva da su hrvatske vlasti upletene u protjerivanja, uključujući protjerivanja djece bez pratnje i obitelji s malom djecom. Praksa se i dalje odvija unatoč službenim poricanjima, navodnim naporima u nadziranju i opetovanim ali neispunjenim obvezama poštivanja prava na traženje azila i drugih normi ljudskih prava. Granična policija često krade ili uništava telefone, prisvaja novac, osobne dokumente i drugu osobnu imovinu, a djecu i odrasle često izlaže ponižavajućem i degradirajućem postupanju, na načine koji su ponekad izričito rasistički.
“Protjerivanja su već dugo standardna operativna procedura hrvatske granične policije, a hrvatska vlada vara institucije EU odvraćanjem pozornosti s bitnog i praznim obećanjima”, rekao je Michael Garcia Bochenek, viši savjetnik za dječja prava pri Human Rights Watchu i autor izvješća. “Ova gnusna kršenja - i dvolične službe koje ih podržavaju - trebaju prestati.”
Human Rights Watch razgovarao je s više od 100 ljudi, uključujući više od 20-ero djece bez pratnje i s dvadesetak roditelja koji su putovali s malom djecom. Oni opisuju često brutalna protjerivanja, od kojih su se neka zbila nedavno, u travnju 2023. Neki navode kako ih je hrvatska policija protjerivala desetak puta, rutinski se oglušujući na njihove zahtjeve za azilom.
Hrvatske se vlasti gotovo uvijek ograđuju od odgovornosti za protjerivanja, a Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske nije odgovorilo na zahtjev Human Rights Watcha za sastankom niti su dali komentar na njihova otkrića.
Hrvatska, država članica Europske unije smještena na vanjskoj granici Unije, pridružila se Schengenskoj zoni u siječnju 2023. godine, odnosno zemljama koje općenito dozvoljavaju slobodno kretanje bez graničnih provjera. U mjesecima prije donošenja ove odluke, učinilo se kako je granična policija sve manje protjerivala ljude i kako je smanjila neke od svojih nasilnih navika. Usprkos tome, do ožujka su nastavili s protjerivanjima u velikim razmjerima, utvrdio je Human Rights Watch.
Između siječnja 2020. i prosinca 2022. Dansko vijeće za izbjeglice zabilježilo je gotovo 30 000 protjerivanja. Otprilike 13 posto protjeranih u 2022. bila su djeca, sama ili s obiteljima. Porijeklo tih osoba je najčešće bilo afganistansko.
Pri jednom karakterističnom protjerivanju, hrvatska policija ne prebacuje osobe vlastima Bosne i Hercegovine na redovite granične prijelaze. Umjesto toga, hrvatska policija ih prevozi na druge punktove duž granice i naređuje im da prijeđu na drugu stranu. Ljudi su opisivali kako su gazili preko rijeka i brzaca, penjali se preko stijena ili su se probijali kroz gustu šumu, često noću i bez ikakve predodžbe o tome kako doći do najbližeg grada.
Sustav azila u Bosni i Hercegovini je neučinkovit, i nije izbor većine onih koji traže međunarodnu zaštitu. Prema podacima Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), 2021. godine samo pet osoba dobilo je status izbjeglice u odnosu na 2020. godinu kad je samo jedna osoba dobila taj status te 2019. kad su tri osobe dobile status izbjeglice.
U drugoj polovici 2022. godine, dok je EU bio u završnoj fazi razmatranja zahtjeva Hrvatske za pridruživanje schengenskoj zoni, hrvatska policija sve je više primjenjivala alternativnu metodu izdavanja naloga za protjerivanje po kratkom postupku, koja također nije uzimala u obzir osnovne potrebe za zaštitom, niti nudila zaštitu u skladu sa zakonom. Hrvatska policija je napustila ovu metodu do kraja ožujka 2023.
Hrvatska policija je u ožujku i travnju prebacila nekoliko stotina osoba u Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom “sporazuma o readmisiji” i predložila nastavak tih readmisija. Readmisija je formalni postupak koji se provodi na redovnim graničnim prijelazima. Međutim, readmisije u Bosnu i Hercegovinu iz Hrvatske ne uzimaju u obzir potrebe za zaštitom niti omogućuju pravo zaštite u skladu s zakonom, uključujući pravo na žalbu. Te readmisije su zapravo masovna protjerivanja po kratkom postupku, navodi Human Rights Watch.
Austrija, Italija i Slovenija također su koristile sporazume o readmisiji, međusobno i s Hrvatskom, na gotovo isti način. To znači da čak i ako osobe dođu do Slovenije ili druge EU zemlje, mogle bi biti vraćene redom u svaku zemlju kroz koju su prošli na proputovanju kroz Europu. Readmisije iz Austrije, Italije i Slovenije trenutačno su obustavljene, ali talijanska je vlada najavila nastavak readmisije u Sloveniju čim bude u mogućnosti isto učiniti.
Europska unija doprinijela je znatnim sredstvima hrvatskoj graničnoj upravi bez ikakvog sigurnog jamstva da su hrvatski postupci u skladu s međunarodnim normama o ljudskim pravima i zakonima EU. Organ nadzora granica koji financira EU, a koji je uspostavljen 2021. godine, nije potpuno neovisan.
Postupci protjerivanja u Hrvatskoj krše međunarodne zabrane mučenja i drugog zlostavljanja, kolektivnog protjerivanja i izlaže osobe riziku od ozljeđivanja, što je poznato kao načelo zabrane vraćanja. Protjerivanjem djece krši norme dječjih prava.
Hrvatska bi trebala odmah prekinuti protjerivanja i ostala kolektivna vraćanja u Bosnu i Hercegovinu, priopćio je Human Rights Watch. Ostale zemlje EU, uključujući Italiju i Sloveniju, ne bi trebale zahtijevati vraćanje osoba u Hrvatsku, sve dok hrvatske vlasti ne okončaju kolektivna protjerivanja i osiguraju poštivanje prava na traženje azila.
Europska komisija bi trebala zahtijevati od hrvatskih vlasti prestanak svih mjera protjerivanja i drugih kršenja ljudskih prava na granicama. Također bi od njih trebala zahtijevati jasne, provjerene informacije o poduzetim koracima istrage kršenja ljudskih prava migranata, azilanata i izbjeglica.
"Protjerivanje ne bi trebalo biti uobičajena praksa", rekao je Bochenek. “Institucije EU moraju odlučno djelovati kako bi pozvale na odgovornost Hrvatsku za ova stalna kršenja prava EU i međunarodnih normi.”
Odabrano svjedočanstvo:
“Došla je policija. Natjerali su nas da skinemo odjeću. Uzeli su nam telefone. Pretresli su nas. Rekli smo kako tražimo azil u Hrvatskoj. Rekli smo da nam treba liječnička pomoć. Samo su nam rekli: ‘Idite.’ Deportirali su nas ne obazirući se na našu situaciju. Ovo nam se događa već peti put.” Stephanie M., 35-godišnja žena iz Kameruna, intervjuirana u svibnju 2022.
Firooz D., 15-godišnjak iz Afganistana, rekao je Human Rights Watchu kako je hrvatska policija u travnju 2023. godine, njega i još jednog 15-godišnjaka izudarala nogama, uzela mu 500 eura i sve ostalo iz ruksaka, a zatim ga protjerala natrag u Bosnu i Hercegovinu. “Rekli su kako će nas drugi put ako nas uhvate, stvarno pretući.”
Rozad N. (17) ispričao je što se dogodilo kad su on i njegova obitelj prvi put ušli u Hrvatsku: “Policajac mi je uzeo telefon i stavio ga u svoj džep... Bio sam iznenađen. Rekao sam: ‘Što to radiš? To je moj telefon.’ Rekao je, ‘O, bio je tvoj. Sada pripada meni.’ Nisam shvaćao što se događa. Počeo sam vikati, a on me je pretukao.” Pri kasnijim pokušajima ulaska u Hrvatsku, redovito je viđao policiju kako uzima telefone: “Tjeraju te da upališ telefon, pa idu na karte vidjeti što si označio. Provjeravaju fotografije. Gledaju ima li grupnih razgovora. Žele vidjeti jeste li imali kontakt s krijumčarima. Zatim, ako im se telefon svidi, natjeraju vas da unesete šifru kako bi ga mogli vratiti na tvorničke postavke i zadržati ga za sebe.” Rozad N., 17-godišnjak iz Iraka, intervjuiran u studenom 2021.
“Zašto se ovako ponašaju prema nama? Nije u redu. Nemojte nas vraćati. Nemojte nas ovako demoralizirati. Nemam novca sad. Nemam hrane. Kako da preživim? Sinoć se jedan čovjek htio ubiti.” Emmanuel J., 25-godišnjak iz Gane, u razgovoru s Human Rights Watchom u svibnju 2022., dan nakon što je protjeran iz Hrvatske.
