(Bruxelles, 24. siječnja 2011.) - Napori usmjereni ka evropskoj integraciji Zapadnog Balkana usporeni su problemima s ljudskim pravima, izjavili su danas u Human Rights Watchu. U svom Svjetskom izvještaju za 2011. godinu, Human Rights Watch dokumentira zabrinutosti u vezi sa stanjem ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu tijekom 2010. godine.
Izvještaj od 649 stranica, koji je ove godine 21. izdanje godišnjeg prikaza praksi ljudskih prava u svijetu, iznosi pregled bitnih trendova na polju ljudskih prava u više od 90 zemalja i teritorija širom sveta, odražavajući opsežan istraživački rad osoblja Human Rights Watcha tijekom 2010. godine. Poglavlja o Zapadnom Balkanu u izvještaju ističu mješovit napredak u pogledu odgovornosti za ratne zločine, zlostavljanja romskih etničkih manjina, manjka napretka u pružanju podrške i pomoći izbjeglicama i raseljenim osobama, uznemiravanja novinara, prava osoba s invaliditetom i pitanja specifičnih za svaku pojedinačnu zemlju.
„Svi se mogu složiti da je europska integracija cilj za Zapadni Balkan", rekao je Benjamin Ward, zamjenik direktora Human Rights Watcha za Europu i središnju Aziju. „Međutim, vlade u regiji moraju shvatiti da je veća posvećenost ljudskim pravima ključni sastavni dio tih europskih težnji."
Nedovoljna odgovornost za ratne zločine i dalje je ključno pitanje na Zapadnom Balkanu, kaže se u izvještaju, u smislu suradnje s Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije kao i u odnosu na domaće krivične postupke zbog počinjenih ratnih zločina:
- Hrvatska je povećala broj istraga o ratnim zločinima hrvatskih oružanih snaga počinjenim nad Srbima tijekom rata 1995. godine. Ipak, većina optuženih u krivičnim postupcima zbog ratnih zločina su i dalje srpske nacionalnosti, mnoga suđenja su u odsutnosti, te zato i dalje postoji zabrinutost zbog pristranosti.
- Suđenja za ratne zločine u Bosni i Hercegovini se odvijaju pred Vijećem za ratne zločine u Sarajevu i u lokalnim sudovima, ali se suočavaju s brojnim smetnjama, uključujući manjak potrebnog osoblja i nedovoljna financijska sredstva.
- Srbija je ostvarila napredak u predmetima pred vlastitim sudovima, uključujući suđenje devetorici optuženih za ubojstvo više od 40 etničkih albanskih civila u selu Ćuška (Qyshk na albanskom jeziku) na Kosovu 1999. godine koje su počinile srpske oružane snage tijekom NATO bombardiranja Jugoslavije. Više od 1.000 etničkih Albanaca sa Kosova se i dalje vode kao nestale osobe od završetka rata.
Ipak, napredak u srpskim sudovima zasjenio je daljnji neuspjeh da se uhiti Ratko Mladić, vojni zapovjednik bosanskih Srba tijekom rata, optužen za genocid u Srebrenici, unatoč ponovljenim prisegama da će to biti učinjeno. Više od 7.000 muškaraca i dječaka usmrtile su snage bosanskih Srba na području Srebrenice 1995. godine, što je najgori zločin počinjen u Europi od Drugog svjetskog rata.
- Na Kosovu, istrage i sudski progoni zbog počinjenih ratnih zločina i organiziranog kriminala i dalje su spori i nestalni, unatoč nastojanjima misije Europske unije da potpomogne razvoj pravnih ustanova i podrži vladavinu prava (EULEX). Misija Europske unije bi trebala temeljno istražiti vjerodostojne navode o otmicama, prebacivanju otetih u Albaniju, pogubljenjima i mogućoj trgovini ljudskim organima čime su se navodno bavili neki visoki pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) nakon rata, kako je to opisano u izvješću specijalnog izvjestitelja Vijeća Europe Dicka Martya, o kome će se glasati 25. siječnja 2011. godine na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe. Da bi se zajamčila djelotvornost istrage, EULEX bi trebao imenovati novog specijalnog tužitelja na visokom nivou, te da unaprijedi program zaštite svjedoka na Kosovu.
„Izvješće Vijeća Europe ističe potrebu za djelotvornom i vjerodostojnom međunarodnom istragom, uz punu suradnju vlasti na Kosovu i u Albaniji, te podršku Sjedinjenih Američkih Država i vlada zemalja članica Europske unije", rekao je Ward. „Ali Srbija se također treba pobrinuti da pomogne u pronalaženju svih nestalih osoba kao i da srebreničke žrtve ne čekaju još jednu godinu na zadovoljavanje pravde. To nalaže neprestani pritisak iz Bruxellesa i Washingtona."
Širom regije, Romi i druge nacionalne manjine su i dalje marginalizirane i izložene diskriminaciji. U Beogradu, vlasti raseljavaju Rome iz njihovih neformalnih naselja, ali im ne pružaju druge prilike za smještaj kao ni naputke o tome gdje mogu dobiti pomoć.
Na Kosovu, Romi, i Aškalije koji govore albanski jezik, i Egipćani, također se suočavaju s istrajnom diskriminacijom i jednom od najviših stopa nezaposlenosti i smrtnosti dojenčadi u regiji. Situaciju u kojoj se nalaze pogoršavaju daljnje deportacije Roma, Aškalija i Egipćana iz Zapadne Evrope na Kosovo, uz malu pomoć onima koji su poslani natrag.
Mnogi Romi se nalaze u Njemačkoj, gde je pokrajina Sjeverna Rhine Westphalia privremeno zaustavila povratke tijekom zime.
„Prisilni povratci, pogotovo u odsustvu djelotvorne pomoći, pogoršavaju situaciju za ranjive manjine, posebice za Rome, Aškalije i Egipćane na Kosovu", rekao je Ward. „Vlasti u Njemačkoj i drugdje u Zapadnoj Europi trebale bi obustaviti prisilne povratke manjina na Kosovo dok se ne uspostave odgovarajući uslovi za njihov prijem i reintegraciju."
Bilo je malo napretka ka trajnim rješenjima za interno raseljene osobe i izbjeglice na Zapadnom Balkanu tijekom 2010. godine, stoji u izvještaju. Broj dobrovoljnih povrataka izbjeglica nastavio se smanjivati, a i dalje postoje značajne prepreke za reintegraciju izbjeglica. One uključuju pravo na povrat posjeda, diskriminaciju nacionalnih manjina u javnom zapošljavanju, te zlostavljanje i nasilje nad manjinama.
Zatvaranje kampa zagađenog olovom na sjeveru Kosova u kome su boravili raseljeni Romi jedno cijelo desetljeće i koraci učinjeni da bi im se osigurao alternativni smještaj, mogućnosti za zapošljavanje i medicinska njega pokazuju što može donijeti veća posvećenost i integrirani pristup problemu, smatra Human Rights Watch.
Također je malo napretka ostvareno na području prava osoba sa invaliditetom, navodi Human Rights Watch. U Hrvatskoj, više od 9.000 osoba s intelektualnim ili mentalnim invaliditetom živi u ustanovama koje im usraćuju autonomiju i mogućnosti da žive ispunjeno svoje živote. Broj institucionaliziranih osoba se povećao unatoč preuzetom obvezanju Hrvatske prema Ujedinjenim narodima i Europskoj uniji da će obezbjediti stanovanje u zajednici i usluge podrške ovim osobama. U Srbiji su vlasti organizacijama koje prate i izveštavaju o uslovima u ustanovama za osobe s invaliditetom blokirale pristup takvim ustanovama.
Uznemiravanje nezavisnih novinara i dalje je ozbiljan razlog za zabrinutost, smatra Human Rights Watch, pri čemu su slučajevi verbalnog i tjelesnog uznemiravanja novinara zabilježeni u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i na Kosovu tijekom 2010. godine.
Ostali konkretni razlozi za zabrinutost koji su identificirani u Svjetskom izvještaju uključuju:
- Neuspjeh Hrvatske da ispuni uslove koji su nužni za rješavanje pitanja migranata i osoba koje traže azil, uključujući nedostatak odgovarajuće zaštite za djecu migranata bez pratnje roditelja ili skrbnika;
- Politika Bosne i Hercegovine zadržavanja u pritvoru na neodređeno vrijeme osoba osumnjičenih za terorizam kojima je oduzeto bosansko-hercegovačko državljanstvo i napori da se deportiraju u zemlje u kojima se te osobe suočavaju s rizikom da budu podvrgnute mučenju; i
- Kontinuirana netolerancija prema lezbijkama, gejevima, biseksualnim i transrodnim (LGBT) osobama u regiji, na što ukazuju nasilni protesti u vezi s Beogradskom paradom ponosa u glavnom gradu Srbije u listopadu 2010.
